Šeher Hanuma

"Sarajevo svojim sjajom i čarolijom zanese mnoge koji u njega dođoše i ne mogoše više otići, ostadoše.... Sarajevo je jedna lijepa i dobra kuća koja plaho voli da je čuvaš i njeguješ kao najljepši cvijet u đul-bašči...."

23.07.2016.

SEBILJ

 

“Sebilj” ili “Sebil” je arapska riječ u značenju “put”, ali kao termin označava dobrotvornu, vrlo staru instituciju, fontanu posebnog oblika na trgovima, na kojoj je sebiljdžija tasom zahvatao vodu iz korita i besplatno napajao žedne.

Sebilj je drvena fontana urađena u pseudo-otomanskom stilu  u centru Baščaršije u Sarajevu koju je izgradio bosanski vezir Mehmed-paša Kukavica 1753. godine. Taj sebilj se nalazio nešto niže od današnjeg i izgorio je u požaru 1852. godine, a zatim je premješten po nacrtu češkog arhitekte Aleksandra Viteka 1891. godine. Ovaj dio se također često naziva i "trg golubova".

U multionacionalnom zajedničkom javnom umjetničkom projektu izgrađena je savremena interpretacija javne fontane i znamenosti u stvarnoj veličini u Birminghamu, koristeći tradiocionalni dizajn i zanatske tehnike izrade u kombinaciji sa modernom digitalnom tehnologijom.

Postoji replika Sarajevskog sebilja u Beogradu, Srbija, koju je grad Sarajevo poklonio 1989. godine.

Replika Sarajevskog sebilja se nalazi i u St. Louisu, Missouri u Sjedinjenim Američkim Državama koja je bila poklon bosanske zajednice gradu St. Louisu za njegov 250. rođendan.

Također replika Sarajevskog sebilja postoji i u Novom Pazaru. Bio je to poklon od glavnog grada BiH Sarajeva.

 

14.12.2015.

CRANBERRIES - BOSNIA

16.08.2015.

PUTOPISI

 
Na koliko vrsta se književnost dijeli? Da ne pametujem i neda mi se nabrajat, ovdje sve piše https://hr.wikipedia.org/wiki/Knji%C5%BEevnost
 
Putopis je prozna književna vrsta u kojoj su putovanje i izgled proputovanih predjela ili zemalja povod za umjetničko oblikovanje zapažanja, dojmova i razmišljanja o svemu što je putopisca zaokupilo na putovanju. Putopis može biti napisan književnoumjetničkim, znanstvenopopularnim ili novinarskim (publicističkim) stilom. Obično se dijele na poučne i zabavne putopise.
 
Mnogo pisaca se može svrstati u putopisce, nama poznatiji, sa naših prostora, su možda Joža Horvat,, Zuko Džumhur, Evlija Ćelebija, fra Ivan Frane Jukić,..
 
U Dubrovniku, prije dva mjeseca, za vrijeme jedne večere, raspričah se nepristojno o blogu, o postovima koje pišem, o njihovom sadržaju, o svojevrsnoj posvećenosti mog bloga putovanjima. Jedan od kolega, u postu REFLEKSIJE spomenut kao Onjegin, sugerirao mi je knjigu, putopis, za koju je bio siguran da će mi se svidjeti.
 
Po povratku iz Dubrovnika, potražih je na netu, kupih rabljeni primjerak radujući se trenutku kad ću je imat u ruci. Vrijeme je prolazilo, a knjiga nije dolazila. Naravno, onog trena kad sam otišla za Split, Seniorka javlja knjiga ti je stigla.
 
I evo da je predstavim. Rebecca West, britanska književnica i novinarka, autor je knjige Black Lamb and Grey Falcon, napisane nakon njenog šestotjednog boravka na našim prostorima 1937, štampana 1941. Na više od 1150 stranica opisuje krajeve kroz koje je prolazila .
 
Istovremeno, interesantno je i to da se knjiga nalazi na nekoliko svjetskih top listi najboljih putopisa svih vremena. Ovdje izdvojih samo neke.
 
https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_travel_books#20th_century
 
http://www.worldhum.com/features/lists/the-100-most-celebrated-travel-books-list-20100427/    dvadeseto mjesto
 
http://www.cntraveler.com/stories/2007-08-08/the-86-greatest-travel-books-of-all-time   trinaesto mjesto
 
http://flavorwire.com/415807/35-great-travel-books-that-will-take-you-around-the-world-without-a-plane-ticket/2 drugo mjesto
 
http://www.abebooks.com/books/features/50-essential-travel-books.shtml   16 mjesto
 
Još jedan vrlo zanimljiv osvrt na knjigu Rebecce West: http://www.theguardian.com/books/2006/aug/05/featuresreviews.guardianreview2 
 
Zanimljiva je i opservacija Ajke Tiro Srebreniković u članku Časopisa za kulturu i društvena pitanja "BEHAR"
 
Književni oblici u čijoj se strukturi skrivaju nefiktivni žanrovi (kronika, putopis, pismo, dnevnik itd.) nude čitatelju mogućnost “autentične“ i “istinite“ spoznaje vremena, događaja i osoba, prisutnih u tom tekstu. Metonimijski način pisanja omogućava da se ne naruši privid pseudopovijesne zbilje, u koju se u prvi plan stavlja označeno koje ih s drugim označenim u tekstu, ipak, čini estetički funkcionalnim. Bez obzira na tumačenja koja ove žanrove stavljaju pod plašt “istinitosti“, čitatelju se neumitno nameće pitanje i autorove osobnosti, a njegova, tobože, neutralna pozicija skrivena je u načinu interpretiranja i predočavanja stvarnosti. Individualni doživljaj nekog prostora ne može imati apsolutnu oznaku istinitosti jer vlastite emocije, koje u trenutku pisanja/zapisivanja izbiju na površinu, nikad ne mogu biti objektivne činjenice jer se za njih duboko vežemo, postavljajući ih na samo pročelje našeg unutarnjeg svijeta. Pa tako i u nefiktivnim žanrovima kronike, putopisa, pisma, dnevnika itd.
 
Znači, idućih nekoliko ne znam čega, ali duže vrijeme, čitam Rebeccu West.
 
I, upravo mi pade na um, možda prođem njenim putevima, ako kojem slučajem ne znajući već i nisam? Zgodna ideja..... hm... moglo bi se o tome i promislit, prije nego odlučim...
 
20.07.2015.

SARAJEVO KROZ POVIJEST

1905.
1905.


1900.
1900.


1898.
1898.




06.05.2014.

VALTER EGO

 

Blogerska promocija knjige "vAlter Ego"

 

http://www.avaz.ba/index.php?id=113717

 

Ovdje možete naručiti svoj primjerak knjige

https://www.facebook.com/events/852837964733370/

 



"vAlter Ego" na sajmu knjiga na Skenderiji


10.09.2013.

KAŽU

klikneš i zaradiš...

 
hajd da probamo :D

GO EARN NOW

07.09.2013.

DRUGO NEBO

 

https://www.tripleclicks.com/detail.php?item=254851

 

Ovo je link gdje se priča, koju smo ovdje na www.blogger.ba čitali bez daha, u integrlanoj verziji, uređena, sređena, dopunjena, može downloadati.

U dogovoru s autoricom knjige, pala je odluka da se, prihodi, skupljeni downloadom,  iskoriste u HUMANITARNE SVRHE.

Kako i gdje, to će odlučiti autorica knjige. No ne sumnjam da će nas obavijestiti kako je zamislila i kome donirati sav prihod.

Stoga, blogerski narode, i svi ostali koji nas čitate, a sami ne pišu, pokažimo i iskažimo se.

Cijena downloada je 10 US $. Web site uzima proviziju od 20%.

 

U humanitarne svrhe po downloadu ide 8 US $.

15.06.2013.

FENIKS

 

Vijecnica - feniks koji se nakon dvije decenije izdize iz pepela


http://sa-c.net/index.php/component/content/article/30/291.html
29.05.2013.

ARHITEKTURA BiH 1878-1918 (1)

 

Austrougarski period u historiji je okarakterisan kao period industrijalizacije, razvoja, prilagođavanja zapadnoj kulturi i društvenih promjena.
Izgradnjom željezničkih pruga zemlja je povezana sa Europom (1882.godine otvorena pruga Sarajevo - Brod, a 1992. Sarajevo-Konjic), a što je bilo preuslov za razvoj industrije (fabrika   duhana, pivara, klaonica, štamparije). Odmah, u roku od nekoliko godina, organizovana je   potpuno nova administrativna uprava zemlje (Zemaljska vlada, sistem sudova, zemljišnji uredi, policija, pošta, banke), intenzivno se grade novi vojni kompleksi, bolnice, škole, hoteli, gradska infrastruktura...
Svakako najznačajnije promjene su vidljive u Sarajevu, koji je ostao u funkciji glavnog grada 
pokrajine i u koji je nova uprava ulagala najviše.
Kao posljedica velikog požara 8. augusta 1879.godine (u požaru su izgorile 304 kuće, 434 dućana, i 136 drugih zgrada, između kojih 4 džamije, katolička crkva, njemački konzulat, Tašlihan, Đulov han, Hanikah i sinagoga) otvoren je veliki prostor za novu izgradnju po novim urbanističkim i arhitektonskim pravilima i stilovima: nove gradske kulturne i obrazovne  institucije  (Gimnazija, Učiteljska škola, Zanatska škola, Muzej, kulturna društva, pozorište, muzičke i operne predstave).
Već 1880.godine jedan od pet odsjeka gradske uprave je bio Građevni i za podizanje  grada, a 1882. godine kompletiran jeprvi geodetski snimak Sarajeva, što je   omogućilo uvođenje gruntovnice.
Izuzetno se mnogo ulagalo u infrastrukturu: novi sistem ulica - prilagođen automobilu,   uveden je i tramvaj. Korito rijeke Miljacke je regulisano, a uz njega su izgrađene sa obe strane   nove ulice, koje su bolje povezane izgradnjom nekoliko novih mostova i rekonstrukcijom   postojećih. Također su izgrađeni  novi  vodovod, kanalizacija, javni  zahodi, ulična  rasvjeta,  električna centrala. Treba pomenuti i meterološki stanicu i geološki zavod.
Do 1878.godine   grad je sezao na zapadu do današnjeg  Marindvora, a izgradnjom fabrike duhana i željezničke  stanice počinje širenje prema zapadu. Istočno od stanice, proširenje stare  kasarne na 30  hektara  predstavljalo je  znatnu smetnju razvoju. Grad se također širio ka Koševu i Kovačićima.
Amir Pašić: Arhitektura Bosne i Hercegovine - Austrougarski period (1878-1918)
Panorama grada Sarajeva
Panorama grada Sarajeva


28.04.2013.

O SARAJEVU

 

 



09.04.2013.

ŠEHER HANUMA

.









24.01.2013.

JUTRO

 

Uzbuđen i razdragan, Zaharis je stajao na kućnoj kamariji i pogledom upijao novorođeno jutro. Sve što je vidio, činilo se toliko lijepo, kao da je gotovo nestvarno. I da nije bilo ptičjeg cvrkuta koji je dopirao iz obližnjeg gaja, pri čemu su se ptičji glasovi veselo preplitali, povjerovao bi da on to sanja.

Pred njim se prostirala prostrana avlija, široka i gosposna kao i sve u velikoj Turhanijinoj kući. Duž zidova rasli su bujni šimširi, slični velikim zelenim loptama, dok je stara loza natkrivala čitav jedan kraj avlije. Iza velikih zelenih listova već su rudili krupni grozdovi. Svud okolo po kao sir bijeloj kaldrmi nanizanoj od oblutaka, treperili su zeleni listovi sabljica. Pa cvijeće! Cvijeće svih vrsta i boja. Od zagasito crvenih karanfila i nježnih zambaka, sve do krupnih kao od kadife izrezanih glavica careva oka, u koje su se bumbari preko cijelog dana brundajući uvlačili. A na sredini avlije šeftelija, puna rumenožutih plodova, nakićenih po onisku naizgled slabašnu stablu.

I sunce! Blistavo, nasmijano, široko, zasljepljujuće. Kao da je gorjelo na nizu kalajisanih ibrika, đuguma i demirlija, nakićenih pred samim ulazom u kuću.

I sve to pred Zaharisovim očima radosno treperi i podrhtava, kao sunčana pjesma koja se diže u visine uznoseći i njega, da bi se gotovo zagrcnuo od milja koje ga ispunjava.

Od sinoć je kao pijan od sreće. Još je u zanosu, pa ne vjeruje da li je to san ili java.

"Posljednji Bašeskijin zapis" 

04.01.2013.

MODERNA VREMENA

 

http://depo.ba/hronika/sta-skrivaju-misteriozni-tuneli-ispod-bascarsije

Priča stara nekoliko godina, tačnije od kraja 2008. godine, kada su tokom rekonstrukcije ulice Prote Bakovića na Baščaršiji otkriveni misterizoni tuneli, ovih dana je ponovo aktuelna... Ostavština od prije 500 godina mogla bi postati nova turistička atrakcija u srcu starog jezgra Sarajeva

 

bascarsija-zimiNaime, riječ je o svojevrsnom sistemu podnog grijanja koji je u tunelima ispog Baščaršije sproveden još davne 1512. godine, u doba kada je na ovoj lokaciji izgrađen Firuz-begov hamam, a koji je kasnije grijao brojne trgovačke radnje i poslovne objekte u krugu od stotinjak metara.

- Hamam je bio turski, ali se arhitektonski oslanja na antička, odnosno rimska kupatila. Ispod hamama nalazi se hipokaus ili ćulhan, odnosno ono što ljudi zovu tunelima. To je, ustvari, mjesto na kojem se loži vatra, a strujanjem zraka, putem sistema cijevi, toplota se prenosi duž cijelog poda. Osim što se dobivalo podno grijanje, na ovaj način je osiguravana i vruća voda za hamam, pojasnio je za današnji Dnevni avaz bh. arheolog Mirsad Avdić, jedan od člavova tima Društva arheologa 1894, koji su vršili početna arheološka istraživanja na ovom lokalitetu.

Firuz-begov hamam_ostaci
Ostaci Firuz-begovog hamama (gore) i današnje zidine ovog nacionalnog spomenika na Baščaršiji (dole)
Firuz-begov hamam_zidine

Firuz-begov hamam postojao je do 1815. godine, kada je zatvoren i od kada se podzemnim tunelima, sve do njihovog otkrivanja, niko nije bavio.  

Otkriće podnog sistema grijanja s početka 16. vijeka u jezgru današnje Baščaršije, privuklo je interes brojnih stranih ulagača, koji u ovom prostoru prepoznaju izvanrednu buduću turističku atrakciju. S bozirom da je Firuz-begov hamam već proglašen nacionalnim spomenikom, obnova ovakvog objekta bila bi i veliko nacionalno blago za Bosnu i Hercegovinu.

I dok se tek rijetke evropske prijestolnice mogu pohvaliti da su prije 500 godina imale najobičniju kanalizicaju, dotle se u Sarajevu razvijao napredan sistem podnog grijanja i svijest o energetskoj efikasnosti. 

01.10.2012.

PONOS

.

Almir Panjeta -  Ponos grada Sarajeva
Almir Panjeta - Ponos grada Sarajeva


11.09.2012.

TIN U ŠEHERU

U Sarajevu je nekako stidljivo i bojažljivo obilježena pedeseta obljetnica smrti Tina Ujevića. Objavljena mu je knjižica stihova u izboru Željka Ivankovića, te priređena večer recitacija Gorana Matovića sa Arsenovom pratnjom i "malenim mjestima srca". Vernisage u Kamernom teatru 55 bijaše dirljiv. Premda je autor "Visokih jablana" u Šeheru proveo sedam svojih najplodnijih ljeta (prebivao je tu od 1930. do 1937. godine, i u tom periodu objavio dvije znamenite svoje knjige Auto na korzu i Ojađeno zvono), spomen na njega zasjenile su druge važne godišnjice. Sarajevo je, što reče moj prijatelj, u protekloj 2005. slavilo šezdesetu godišnjicu svega, jer je većina institucija Bosne i Hercegovine utemeljena u 1945. godini, kada je zemlja oslobođena od fašista.
 
Elem, proslavljeni su tako, među ostalim, šezdeset godina od osnutka Narodne i univerzitetske biblioteke (zgrada i veći dio knjiga spaljeni granatama s Trebevića), šezdeset godina Državnog arhiva (ustanova zatvorena, jer nema države), te šezdesetogodišnji jubilej Društva pisaca (organizacije za čijim jednim članom godinama uzaludno tragaju zrakoplovi i marinci NATO pakta!). U sjenci ovako bizarnih i strašnih jubileja sjećanje na Tina ostavljeno je tek zaljubljenicima, kao kakva privatna, intimna svečanost.
 
Doista, kakve su veze između ukletog pjesnika i ukletog grada? O Tinovu boravku u Sarajevu kružile su brojne anegdote, a njegovim su se stihovima inspirirale generacije sarajevskih pjesnika. Iako je, rekli smo, u tom razdoblju napisao neke svoje najznačajnije stihove, malo je u povijesti grada ostalo njegovih tragova. Sve do pred rat u jednoj krčmi na Bistriku, koja se zvala "Samek", a u kojoj je navodno sarajevske dane provodio Augustin, okupljali su se "njemu u čast" ukleti pjesnici, "bohemi", ili pijanci kojima je poezija bila tek alibi za rakiju, galamu i kavgu.
 
Iako sam obožavao Tinove stihove, ja, priznajem, nisam tamo zalazio, jer me nikad nisu zanimali takvi mitovi ni mitotvorci, koji su obično pisali bezvrijedne stihove i recitirali ih u nekakvim alkoholičarskim ekstazama po raznoraznim pajzlovima i ćumezima, svodeći genijalnog Tina na mjeru svoje prosječnosti i bijede. Općenito su mi se odurnim doimale stvarne ili apokrifne anegdote o pjesniku-odrpancu, jer su bile u totalnoj diskrepanciji s njegovim genijalnim stihovima i jer su ih najčešće pričali ljudi koji, osim "Svakidašnje jadikovke" ni jednu drugu njegovu pjesmu nisu ni pročitali.
 
U predgovoru jednom izboru Ujevićevih stihova, koji je pod naslovom Riđokosi mesije objavila sarajevska Svjetlost 1989. godine, govorio sam upravo o aristokratskoj uzvišenosti njegova jezika, jer Ujević je bio monah zavjetovan u hramu Eratinom. U tom izboru gotovo sam bio izostavio te njegove deklamativne pjesme, a težište bacio na kompleksne orkestracije ("Riđokosi mesije", "Fisharmonika", "Hymnodia to mou somati"), koje je Milan Bogdanović uspoređivao sa glazbom Bachovih orgulja. Kada je, pak, riječ o samom gradu Sarajevu, Ujević ga spominje tek u jednoj pjesmi s karakterističnim naslovom "Most na Miljacki". U toj pjesmi opisuje se dio gradske jezgre, koju čine današnje ulice Kulovića i Čobanija: Uskoro ćemo biti u oblacima/ Sud, pošta i telegraf, kazalište i Hram/ jesu kutije i sanduci/ nad kojima oblaci kuljaju.
 
Pjesnik, dakle, u samo dva stiha navodi karakteristična zdanja Vancašove Pošte, Narodnog pozorišta, Suda (zgrada Pravnog fakulteta) i Hrama. Nije jasno misli li pod imenicom "hram" na staro zdanje židovskog Templa (današnji Bosanski kulturni centar), ili evangelističke crkve (današnja Akademija likovnih umjetnosti) - oba ova svetišta, uostalom, danas su preuređena i imaju kulturne funkciju, jer su Židove odavno pobili i protjerali ustaše, a evangeliste "Švabe" - partizani. Nad tim, kako kaže pjesnik "kutijama" kuljaju oblaci, kao na kakvoj bruegelovskoj apokaliptičnoj slici. U nastavku pjesnik je maestralno uhvatio atmosferu sarajevske jeseni, u čiju se polusjenu "uranja kao u meku fotelju" i koja "vodi tiho u zaborav svega". Samo onaj tko je u Sarajevu provodio septembre shvatiti će da ovaj grad ima najljepšu jesen - jedini period kad se do nagosti, do bola pokazuje njegova blagost i ljepota.
 
Za Tinov sarajevski boravak karakteristično je i to da je tu doživljavao i svakovrsne šikane. Abdulah Sidran posvetio je jednu svoju pjesmu slučaju kad su malograđani optuživali pjesnika da im sramoti grad. Tako je izvjesni advokat Ambroz Dražić, u tadašnjem listu Večernja pošta, Tina nazvao "parazitom", a njegovo djelo "bljuvotinom duševnog siromaha". "Treba uzeti batinu i vucibatine najuriti iz sredine, jer ovakva klasa ljudi spada u popravilišta i na robiju, pa ne smiju da se zovu boemima i kulturnima, nego apašima." Sic transit gloria mundi: nije prošlo ni osamdeset godina od kada se to dogodilo, a danas nitko nema pojma tko je bio taj ugledni advokat, dok "parazit" svaki dan sve jače živi svoju vječnost u neprolaznim stihovima.
 
Pjesnik Ivan Kordić, autor cijelog ciklusa pjesama o Tinu, piše i o zanimljivoj zgodi kad mu se Ujević kao himera prikazao u ratnom Sarajevu. "Ne znam zašto baš tada, mislim 1994. godine ujesen, žureći mostom Čobanija, dakle, između Narodnog pozorišta, 'Dva ribara', pozorišne kavane, ugledah živa i zdrava Tina Ujevića, kako spokojno otpuhuje dim cigarete žureći uz Miljacku i ne obazirući se na zlokobne snajperske hice što su uokolo fijukali i sasipali fasadu sa već spaljene Pošte..."
 
U apokaliptičnoj noći grada, kad su ga ostavili svi, posjećivali su ga njegovi najznačajniji stanovnici - Ujević, Andrić, Selimović - kao mrtvi duhovi što su obilazili Elsinor. Oni su bili spas i utjeha živima, jer su njihove riječi i stihovi bili jedini eliksir i okrepa u vremenima mržnje i umiranja.

http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=1057&NrSection=2&NrArticle=12436

 

09.08.2012.

....DA SEIRI I ČEKA.

 

Mula Mustafa iskrenu tas na dlan, izbroji tri groša i deset akči i kaza koliko je našao, pa vraćajući tas na njegovo mjesto glasno se zahvali:

- Allah ti lijepi džennet dao, moj dobri Husrevbeže! Kako ti meni, tako milostivi Allah tebi iz svoje neiscrpne hazne, Amin!

Hitro navuče džubu i skonta da pokupuje što mu treba kad se bude vraćao s dočeka, jer čaršija je ionako bila već napola zatvorena. Usput svrati do Avdage berbera, ali ga ne zateče u berbernici. I on je bio otišao na doček. Mula Mustafa se uputi kroz džamijski harem i po običaju se zaustavi kraj Gazijina turbeta gdje prouči i pokloni Fatihu, a zatim krenu kroz Sarače i ubrza prema Šeherćehajinoj ćupriji, kuda je vezir trebao proći.

Na ćupriji i okolo nje već se bila okupila silna svjetina, pa su zaptije s mukom održavale prolaz. Dan je bio vedar i tih, bez ijednog oblačka ili vjetra. Boje i zvukovi su bili rijetko topli i jasni. Alifakovac, čist i bijel nakon noćašnje kiše, činilo se kao da lebdi pod nježnim plavetnilom neba.

Preko ćuprije i uz strmi alifakovački put, s obje strane pritisnut radoznalom svjetinom, s vremena na vrijeme su promicali sarajevski uglednici, koji su išli u susret veziru. Rano jutros do na Kozju ćupriju već su bili izašli visoki turski činovnici da tu, po starom adetu, dočekaju i pozdrave vezira.

Mula Mustafa se nekako probi do ćuprije pa se nasloni na kameni korkaluk i tu ostade da seiri i čeka.

R. Kadić: "Posljednji Bašeskijin zapis"

31.07.2012.

AJNI-DEDE I ŠEMSI-DEDE

 

U avliji Alipašine džamije....

 

   Ajni-dede

Vrata ovog dvorca su rajska vrata,

Jer tu počiva vladar carstva božje ugodnosti;

On je prijatelj njegovog veličanstva sultana Fatiha,

Kojeg je upućivao na propise o borbi.

Prava ličnost njegova, nastojeći da se odrazi

u ogledalu božje upute, sjedinila se s bogova.

Njegova čista osoba je živa u grobu,

Jer je on umro u borbi mučeničkom smrću.

Srce, kada preletiš sedam nebesa,

Traži kronogram njegove (smrti) u moru božje milosti!

Godina 866

 

  Šemsi-dede

Palata ovog svijeta je nesigurna temelja,

Svako mirovanje na ovom mjestu je uzaludno.

Prispjevši počivalištu sunca znanja,

Ne odvraćaj svoje srce od njegovih otkrovenja.

S ovog položaja, kojem hodočaste velikani svijeta,

Daje pouku mučenik najbolje vojske.

On je uistinu vladar izvidnice!

Njegova mazga je predvodila Fatihovu vojsku.

Pet stupova vjere daju kronogram njegove smrti:

Ta on je na putu mučeništva dao svoju dušu!

Godina 866

12.07.2012.

MA VOZDRA BA FROM RAJVOSA!

 
"Ma" i "ba"- čuvene sarajevske poštapalice koje ama baš ništa ne znače, kad vam kažem, ba.: "vozdra" - šatrovački "zdravo" - uobičajen pozdrav u Sarajevu; "Rajvosa" - stari baščaršijski naziv za Sarajevo; "from" - engleski "iz", a zašto baš engleski? Pa u Sarajevu trenutno boravi oko 30.000 stranaca.

Bilo bi pogrešno početi priču o Sarajevu bez čevapčića i rock'n'roll-a, tako da izvještaj počinje uz podršku "deset u pola, bez luka". U Sarajevu je glazba bitan faktor i postanka i opstanka, jer grad može s glazbenim pravcima zadovoljiti sve ukuse. Uvijek ćete pronaći svirku "uživo" i UŽIVATIIIII... A dalje? Ne želim pisati o sarajevskim muzejima i sličnim zgradurinama, jer ih možete naći u svakom turističkom vodiču i na Internetu. Želim govoriti o Sarajlijama i svima onima koji tamo obitavaju. Ljudi su ono što čine taj toliko puta opisani i opjevani "sarajevski duh". Sarajlije su jedan čudan narod. Nikad neće prvi prići. Vi ste ti koji morate napraviti prvi korak. Onda će vas prvo malo gledati i ocijenjivati. A ocjenjuje se samo jedno; jeste li "RAJA" ili "PAPAK". To je jedina statusna razlika. U Sarajevu nema zvijezda ili ne daj ti bože, jet-seta. Istina, poslije rata je bilo pokušaja da se napravi nešto kao sarajevski jet set, i to uglavnom od nekih "padobranaca", i na svu sreću to im nije uspjelo. Sarajlije sve i svakog ignoriraju. Ne traže se autogrami i nitko nikome nije idol. Vrlo lako se može dogoditi da sjedite za stolom kraj ministra, rock zvijezde ili nekog poznatog reprezentativca. Od njih samo "LEVATI" traže autogram. Oni koji to nisu, gledaju nezainteresirano ispod oka, konstatiraju "poznat mi ovaj frajer odnekud" i nastave pijuckati piće, čak i ako je za susjednim stolom Bono Vox, što se lako može dogoditi. Isto tako, u Sarajevu vam mogu pokušati to isto piće naplatiti trostruko. Što nije pokuŠaj prijevare ili izvlačenja novca, već jednostavno još jedan test koji morate proći: da li ste LEVAT ili ne. Najbolji savjet koji vam mogu dati je lagani pogled i rečenica "MOJNE NIME" (šatrovački -nemoj meni). Upali svaki put, a možda dobijete i turu na račun kuće.

Što je još karakteristično? Jedan, "TAKE IT EASY" pristup svemu i svakomu. Sarajevo se još uvijek uporno odbija uključiti u stresni europski zivot i svakodnevnu trku i frku. Istina, sve više se radi i sve više se nešto ganja, ali tradicija podnevne "kahve" još uvijek je tu. Sarajlije jos uvijek pokušavaju sve odgoditi za sutra. Poslovica je da "sve što možeš odgoditi za sutra, ni pod razno ne čini danas". Nemojte se iznenaditi ako počesto čujete "stipu bolan to" i "čekaj da na miru popijem kafu". U Sarajevu se jednostavno morate opustiti. Ne nosite planere i ne radite popis stvari koje morate obaviti. Morate pustiti da vas nosi feeling, i pripremiti se biti impulsivni kao nikada do sada. Većina dobrih stvari obavlja se "usput" i "slučajno". Krenete u muzej i usput sretnete raju koja je krenula na skijanje i koja slučajno ima višak skija. Na planini slučajno sretnete jarana koji je usput ponio gitaru, a usput je sreo jarana koji slučajno ima vikendicu i roštilj. Slučajno se okupi dobra ekipa i usput se ostane dva dana, i slijedeće dvije godine ljude usput davite pričom o slučajnom zimovanju u Sarajevu, na kojem se slučajno sve radilo, samo ne skijalo. Ali se pilo i jelo. Ako se dogodi da se iz Sarajeva vratite kući gladni, onda ili niste bili u Sarajevu ili patite od anoreksije.

Sve počinje i završava sa dobrom hranom. Istina, postoji opasnost da se osim punog želuca vratite i s majcom na kojoj stoji "ČEVAPČIĆI, ČEVAPČIĆI, ČEVAPČIĆI". Taj čuveni bosanski "fast food" jedite samo na Baščaršiji, i nigdje, zapamtite NIGDJE DRUGDJE. Ali obavezno isprobajte i druge specijalitete. Vegetarijanci, ne brinite se, ima dovoljno hrane i za vas. Ali jedna napomena! U Sarajevu ni slučajno ne tražite "burek sa sirom, mesom ili slično", inače će vas gledati k'o levata. U Sarajevu je BUREK burek! (tijesto iliti jufka s mesom). Znači, imate burek, buredžike (mali burek okupan jogurtom i bijelim lukom), sirnicu, siredžike, krumpirušu, zeljanicu, tikvenicu i jos nekih drugih vrsta PITA. Još jedna napomena! Ako ste osjetljivije prirode, čim čujete "znaš li onaj….", prekinite priču. U Sarajevu se prave vicevi na račun svih mogućih situacija, ma kako one bile crne. Čitav svijet može plakati, ali Sarajlije će o tome napraviti vic. Pa što mislite kako su preživjeli rat? No, ako se mislite do besvijesti nasmijati, ne samo vicevima već i raznim anegdotama iz svakodnevnog života, PA ŠTO ČEKATE? Naprijed, spremajte stvari i u Sarajevo! I nema potrebe da čekate zimu, jer ne postoji IN i OUT vrijeme za dolazak u Sarajevo. Svako je vrijeme PRAVO. Ako vam slučajno, za vrijeme boravka nestane novca, nemojte plakati. Sarajlije su solidarne i kući ćete se vratiti bez problema. Kako ne bi netko rekao da sam subjektivna te da preuveličavam, i ja sam SAMO gost Sarajeva. Došla sam u posjetu i ostala nekoliko godina. Takvo je Sarajevo, ali dok ga ne doživite ne možete niti znati.

A ja sve kontala da su "LEVATI" oni koji koji pisu lijevom rukom.
Aj sad vozdra.
03.07.2012.

BAŠESKIJIN POSLJEDNJI ZAPIS

 ....Prije trideset i toliko godina stigao je u Sarajevo kao osamljen derviš. Odjeća mu je bila derviški skromna: na glavi mavi kauk od kostrijeti obavijen zelenim turbanom, a na plećima crna iznošena džuba. U jednoj je ruci nosio štaku i tespih, a preko ramena zembilj u kojem se nalazila sva njegova imovina. O vratu mu je visio srebrom okovan teslim-taš, koji se pri hodu lagano njihao. Derviš je još uvijek bio muževno krepak, a djelovao je dostojanstveno, gotovo oholo, mada mu je nujan osmijeh lebdio u očima i oko usana. Stasom je bio visok, a puna brada, tek malo progrušana, i crne, krupne oči, činili su ga još dostojanstvenijim. Sarajlije su se radoznalo osvrtale za njim, dok mu je teška drvena štaka ravnomjerno udarala o sitnu čaršijsku kaldrmu.

Ubrzo po dolasku, derviš je u Zildžiluku, uz Đumišića medresu, sagradio sebi skroman konak i iskopao dubok bunar, pa se tu zatvorio i predao derviškom životu, punom tišine i pobožnosti.

Ne prođe dugo, a Sarajevom poteče priča da derviš nije niko drugi do li Jusuf-paša Ćuprilić, jedan od slavnih Ćuprilića, velikih vezira i vojskovođa, koji je nakon izgubljene bitke kod Slankamena, gdje li, pobjegao u Sarajevo da spasi glavu od katal-fermana. Jer, nije to bilo ni prvo, a ni posljednje gorko iskustvo pobijeđenih vojskovođa da ih pri povratku u Stambol, u Beogradu ili Edreni, dočeka katal-ferman i svileni gajtan u dželatovim rukama.

Da li je ta priča kao i mnoge druge nastala sama od sebe ili ju je derviš svojim postupcima oko sebe ispleo, teško je reći. Sarajlije su njegov konak ubrzo prozvale Jusuf-pašinim ćošetom, a bunar u avliji, Jusuf-pašinim bunarom. Za taj se bunar tvrdo vjerovalo da je ljekovit, da razbija groznicu i razgoni strah, pa se voda iz njega uzimala kao lijek.....

R. Kadić, "Bašeskijin posljednji zapis"

24.06.2012.

NEŠTO IZ ARHIVE

Dok sam bila mladja, osmoskolka i gimnazijalka, nisam voljela povijest, jedan od razloga je bio i taj sto mi je majka uvijek pricala kako je ona imala losu ocjenu iz povijesti.... genetika, hahahha, medjutim da mi je neko rekao samo tri stvari, bitne za povijest, bilo bi mi puno lakse, mozda bi i moja profesionalna karijera bila drugacija, ne mogu tvrditi, ali teoretski gledano sve je moguce.....

U skoli smo ucili o jednom datumu 28. junu, lipnju, desio se atentat koji je uvjetovao sve promjene koje su nastupile, a o kojima danas mozemo govoriti sa gotovo stogodisnjim odmakom.... Snimljen je i film, sjecam se C. Plummer je bio prijestolonasljednik, Irfan Mensur je bio Gavrilo, dragi Irfan Mensur, kojeg zaista pamtim, al ne sjecam se vise ni jednog njegovog filma, mozda Cuvar plaze u zimskom periodu?, nije bitno trenutno....

Bila sam u Sarajevu prvi puta kao dijete, nista nisam upamtila, postoji neka fotografija, moje sestre i mene iznad Sarajeva, i slijedeci put te 1985. Godina dana iza Olimpijade... Sjecam se, jedna od glavnih emocija iz tog perioda je bila ponos, tu kod nas, u nasoj drzavi, Olimpijske igre.... Sanda Dubravcic je palila baklju, ne sjecam se tko je nosio zastavu, Bojan Krizaj?, ali znam da sam se tome jako veselila. Mjesec dana ranije, diplomirala sam, podnijela dokumente i zahtjev za poslom, jer je INA imala obavezu zaposlit me, i uzivala sam u slobodi, cekala Olimpijske igre, pogledala svecano otvaranje.... Sutradan, pismo, dosta je bilo, dolazi na posao... Kako sam bila ljuta, kako mogu na posao... a Olimpijada? Eeee,  i da se vratimo u 1985, vec sam bila zaposlena godinu dana, bavila se sportom, nogometom, igrala za ZNK Zagreb, i naravno  prva liga..  Jedna od utakmica bila je u Sarajevu, ljeto 1985.... Znam da smo dosli vlakom, zeljeznicki kolodvor je bio prvi kojeg sam vidjela, odusevila sam se zgradom, bojama, cistocom, par godina ranije bila sam prisiljena boraviti na beogradskom zeljeznickom kolodvoru, Beograd, glavni grad, i onaj kolodvor... Sarajevo, godinu nakon Olimpijade, eeee, cistoca, urednost, uredjenost... nikakva komparacija nije bila moguca....  Sjecam se samo rijeke, brojnih mostova, negdje kod nekog lokala, nas trinaestak cura, pile sokove prije utakmice, smijale se, bili i neki decki s nama, ko ce se toga sjetit ... Igrali na Grbavici, nemam pojma koji je bio rezultat... zaboravila,... al imam jos negdje novinske clanke....Te godine sam i prestala igrat nogomet, iz Sarajeva smo se vratili u ponedjeljak ujutro, tamam dovoljno da u uredu, uredskom wc-u perem zube, presvlacim se... kad sam to shvatila, rekla sam gotovo je, nema vise.. ne mogu ja to vise....

Prolaze godine, rat je, Vukovar i studeni 1991, dolazi 1992, imam kcer, a onda i opsada jednog grada koji po svim nepisanim regulama nije nikako smio dozivjeti ono sto je dozivio.... Da se pitalo nas.... Ali ne..... Sjecam se dnevnika iz tog perioda, sjecam se vijesti koje su dolazile, micali smo djecu ispred televizora, da ne gledaju strahote koje su se prikazivale, sjecam se izvjestaja sa trznice Markale, ona mi je posebno ostala u pamcenju.... Negdje tada, moj je mozak odlucio ne registrirat vise ono sto se desava, to je moja greska, danas to uvidjam, ali u onom trenu, imala sam dijete, i jedino za sto sam zivjela bila je moja kcer.... Naravno primala sam ja informacije, one su uredno biljezene na "hard" u mojoj glavi... i spremane, i tamo su ostale....

Sve do ove godine, 2008..... Godine koja je po mnogocemu znacajna, barem meni... Upoznala sam dvoje ljudi, Almu i Maria, iz Sarajeva, koji su od prve minute naseg poznanstva pokazali predivno lice, vukli me, dozivali, i na koncu i dovukli do svog grada, nakon nekoliko mjeseci.

Petak, 20. jun....

Alma, predivna djevojka, koja mi se dopala prvim mailom, prvim razgovorom, dala je sve od sebe, da mi uljepsa taj vikend. Vodila me svukud, pricala o svakoj zgradi, o svakoj instituciji, jos nisam dozivjela da mi netko sa toliko ljubavi govori o svom gradu, pokazuje svaki kutak.... Naravno visemjesecni razgovori su bili baza za ubrzani kurs upoznavanja grada, tako da je veci dio onog izrecenog bio u stvari samo nastavak dotad recenog i ispricanog.

Vidjela sam grad koji nije nimalo slicio na one slike iz moje memorije, sa televizije, znala sam prepoznat mnoge zgrade, fasade, znala sam povezat cinjenice, informacije iz rata i ove danasnje, i uvidjela koliko i sto znaci ljubav ljudi koji su zivjeli u tom gradu proteklih godina.

Nikad nisam voljela velike sredine, i moj grad mi je ponekad prevelik, utopim se u njima, a taj osjecaj jednostavno ne volim. Sarajevo nije malen grad, to je Olimpijski grad, to je glavni grad jedne drzave, ali zaista mi se svidio, i grad, i ljudi, i prisnost s kojom te docekuju... Naravno, i pitanja koja ima postavljam dokazuju da ih poznajem, da znam sto su bili, sto su prosli, sto su sad, i najljepse od svega, ono sto zaista volim, obozavam, trazim, trebam, njihovo prihvacanje mene... Neki dan rekoh, gdje god da dodjem, gdje god da jesam, tezim da budem kao Rimljanin u Rimu... Ne treba puno rijeci o tome.. gdje god da dodjem zelim se osjecati kao kod svoje kuce,

A upravo to sam dozivjela u Sarajevu, moj prvi vikend, nakon niza godina,.... moji prijatelji Alma i Mario, i nihovi prijatelji Tomi, Rasid, Myrna, Haris, Jaca, svi su pridonijeli tom mom osjecaju, i zato sam im neizmjerno zahvalna, jer su mi dali upravo ono sto sam trazila: prijateljstvo, drugarstvo, medjusobno postovanje, uvazavanje...

Dva jutra tog vikenda provela sam setajuci gradom, gledajuci sve svojim ocima, snimajuci kamerom, da mi ostane, da imam, da mogu prosetati gradom kad pozelim, istovremeno vrteci u glavi Almine rijeci, povezujuci njene rijeci s zgradama i lokalima koje vidjeh..

Naravno, kao svaki pravi turist-povratnik, popila sam vode sa poznate cesme.... ne zato sto sam morala, nego zato sto sam zeljela,.... jednom tokom nedjeljnog jutra, a drugi put, jer su Alma i Haris i Tomi rekli "Pij" hahaahah, salim se , ali zaista ako je to privilegija, cast, obaveza, duznost, zelja, onda cu to napraviti, necu pitat zasto ni koliko puta.....

Taj vikend zavrsio je jednom recenicom, sastojala se od samo jedne rijeci, "Sarajko!", i zaista ta me Almina rijec toliko impresionirala, da se od tada bavim pronalazenjem razloga za ponovni dolazak.

To je bilo ubrzo.... 16. Jula, koncert Joan Baez, ali sutradan 17. Jula, posjetila sam Kucu Sevdaha, odusevila su me imena koja sam zaboravila, koja su me podsjetila na nekad mozda bolja i sretnija vremena, ako nista drugo bila su manje odgovorna vremena, jer sam bila mladja.

Dobila sam i drugi kompliment, naravno opet od Alme, kaze, sad si vec domaca, dovoljno ti je rec gdje da se nadjemo, ne trebas vise vodica.... Da, ne trebam, to sam i sama primjetila, jer onog trena kad sam na Carsiji pocela primjecivat bankomate, znaci da sam prestala gledat Carsiju kao turist, pocela sam obracat paznju na svakodnevne stvari i potrebe.... Postala sam "domaca", hahah, jedino jos da pocnem pamtit imena ulica, .... Kupila sam ja plan grada, al sam ga dala mom direktoru, nek on uci, ja cu sebi kupit novi..... I ETO RAZLOGA ZA DOLAZAK U SARAJEVO, da kupim plan grada hahahahahahhah

A onda, Muzej Grada Sarajeva, da se vratim na pocetak price, o atentatu.... Latinski most, Gavrilov most, uzivanje u stalnom postavu, i moj polusatni razgovor sa kustosom.... naravno nismo rijesili politicku situaciju u Darfuru, ni u Bosni ni u Hrvatskoj, ali sam provela predivnih pola sata sa covjekom kome je povijest profesija, a meni samo hobi...

Na koncu, upravo u razgovoru sa tim i takovim ljudima, shvatila sam da smo svi mi izgubili minimalno desetak godina, nepovratno, da nepovratno, ali mislim da bar za mene i moju Kseniju jos nije kasno....

Vracat cu se u taj grad, zato sto sam stekla dobre prijatelje, zato sto mi se svidjelo apsolutno sve sto sam vidjela, zato sto postujem sve sto je taj grad i njegovi ljudi prosao, i uspio se izdici, naravno nista nije zaboravljeno, nista ne smije biti zaboravljeno, ali uzdigao se poput Feniksa, bas kao i moji prijatelji, Alma, Mario, Tomi, Haris, Rasid, Jaca, Myrna,

 

Ja purgerica imam raju... da, oni su moja raja...


Stariji postovi

Šeher Hanuma
<< 07/2016 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31

ZUKINIM STOPAMA
ŠEHER HANUMA
OCT 13, 2013
FEB 27, 2013
DRUGO NEBO
SEP 28 ANNO DOMINI
PETAK TRINAESTI.....
DAN TREĆI
DAN
LJUDI
CATHARSIS
PRIJATELJSTVO
MOJA RAJA
FAKTOR IZNENAĐENJA
JOŠ SAM TAMO
KAKO DOĆI DO HRVATSKE
KAKO DOĆI DO HRVATSKE - NASTAVAK
NA KRILIMA OVOG LJETA
GOST A.
IMA LI IŠTA LJEPŠE
BITI NAŠ
NOUVELLE VAGUE – DANCING WITH MYSELF
SKAPINO
2008
KAZNA
KONFERENCIJA
TRG RATNIKA
SARAJEVO
JA
DODIR SVILE
ŠEHERGRAD
409, 410, 411, 412…
ILIDŽA
MAČAK U ČIZMAMA
ZENICA
SUBOTNJE BAKANALIJE
O SARAJEVU
KOKOŠKA
KAO RANI MRAZ
E SAD… DA KRENEM NATRAG?
SIMIN HAN
PROSLAVA UZ SARAJEVSKO
BEZ ODGOVORA
SLIKE
THE VOICE
MILJACKA
THE SARAJEVO HAGGADAH
HABEAS CORPUS
POKLON POD BOROM
BRDO
ĆIRO
ĆIRO 2
ĆIRO 3
PRIČAM
PRIČAM 2
PRIČAM 3
PRIČAM 4
PRIČAM 5
PRIČAM 6
PRIČAM 7
PRIČAM 8
PRIČAM - ODGOVORI
DOČEKUŠA, RAZGOVORUŠA, SIKTERUŠA
THE LIST
PRVI DAN
DAN DRUGI
DAN TREĆI
DAN ČETVRTI
DAN PETI
OBLACI I MEŠTROVIĆ
LJUBAV
SVUDA POĐI U ŠEHER DOĐI
MICHAEL SCHUMACHER vs TIME
MALI OD SCHUMACHERA
24 – DRUGI DIO
KRUG
24 – PRVI DIO vs KUNTA KINTE
DUŠA
ANGELINA JOLIE I JA….
ČETRDESET
PUNA USTA
REPORT
POZDRAV
ZA
RAZGOVORUŠA
INDIJA I DIVOTA PRAŠINE
WALTER, UDAJA,… GROUNDHOG DAY
DAN ŠTIKLI
TEX-MEX STYLE
VOZ
GRAD OD PESKA
MIRIS DUŠE
KOKOŠKA
OD BACHA DO SEVDAHA
ZELENA SI RIJEKA BILA
KESTENI I KOTROMANIĆ
HOR GAZEL
MARATON
ROĐENDANI
TRENUTAK
GODOT I JA
BOGATSTVO 2012
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 2
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 3
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 4
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 5
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 6
CRTICE IZ NENAPISANOG DNEVNIKA - 7
PET DANA - TUZLA
PET DANA - ZVORNIK
PET DANA – TUZLA (još uvijek)
PET DANA – GORAŽDE
PET DANA – SARAJEVO - ČARŠIJA
PET DANA – SARAJEVO – DOBRINJA – VOGOŠĆA
KIŠA IZNAD SARAJEVA
KIŠA IZNAD SARAJEVA - 2
PODRINJE 7/2013 – FATIMA broj 403
PODRINJE 7/2013 – ZVORNIK I DIVIČ
PODRINJE 7/2013 – SLIKE
PODRINJE 7/2013 – PET MINARETA
PODRINJE 7/2013 – SVADBARSKIM SOKAKOM
CRTA OKO PRAZNINE
SVE NEŠTO PRVO
KLAUSTROFOBIJA
STRADUN NA DRINI
AUGUST I DRINA
MERAK
GDJE JE PROMING
GDJE JE PROMING -2
GDJE JE PROMING -3
TAKSI - 1
TAKSI - 2
TAKSI - 3
TAKSI - 4
TAKSI – 4 a
U ZNAKU BROJA 13
TEBI PRIJATELJICE MOJA
NE DAJ DA TE DIRA
NE DAJ DA TE DIRA - 2
NE DAJ DA TE DIRA - 3
NE DAJ DA TE DIRA - 4
NE DAJ DA TE DIRA - 5
NE DAJ DA TE DIRA - 6
OGLEDALO GODINA
OGLEDALO GODINA - 2
OGLEDALO GODINA - 3
OGLEDALO GODINA - 4
I TAKO.....
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -2
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -3
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -4
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -5
KIŠOBRAN, DUKSERICA, ŠEHER HANUMA -6
IMA NEKA TAJNA VEZA
IMA NEKA TAJNA VEZA - 2
IMA NEKA TAJNA VEZA - 3
IMA NEKA TAJNA VEZA – 3a
IMA NEKA TAJNA VEZA – 4
PUN PJAT
PUN PJAT - 2
PUN PJAT - 3
PUN PJAT - 4
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.....
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT.... - 2
AL TEBE VOLEM... TO JE FAKAT..... - 3
TURNEJA BROJ JEDAN
TURNEJA BROJ DVA
TURNEJA BROJ TRI
DAN BEZ KRAJA
O UMJETNOSTI I MLADOSTI
GALEBOVI
TURNEJA BROJ ČETIRI
TURNEJA BROJ ČETIRI -2
LJETO I DUGI RUKAV
NERAZLIVENE BOJE
IVO ANDRIĆ, ENES KARIĆ I PENELOPE CRUZGLAS
KAKO SE OPE (NISAM) UDALA :D
SARAJEVO GREEN DESIGN BIENNALE
GRBAVICA
ANDRIĆU U POHODE
ANDRIĆU U POHODE - 2
ANDRIĆU U POHODE - 3
ANDRIĆU U POHODE - 4
ANDRIĆU U POHODE - 5
BRAD PITT I JA
BRAD PITT I JA - 2
BRAD PITT I JA - 3
BRAD PITT I JA - 4
BRAD PITT I JA - 5
ŠETNJA ZAGREBOM
ŠETNJA SAMOBOROM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM
ŠETNJA HRVATSKIM ZAGORJEM - 2


Đerdani

BROJAČ POSJETA
10332

Powered by Blogger.ba